Dragi župljani, braćo i sestre, evo točno je godinu dana prošlo od zatvaranja crkvi u našoj domovini. Prošle godine upravo na Josipovo, ja sam u bivšoj župi imao zadnju jutarnju misu, a večernju više nisam mogao imati jer je došla zabrana slavljenja mise s narodom. Znam da je tako bilo i tu jer je to došla odredba od naših biskupa koji su zabranili mise s narodom, svećenici su imali sami mise sa zvonarima ili još jednim ili dva vjernika. To je bila najteža odluka kako su kasnije rekli biskupi da su morali zabraniti vjerska i druga slavlja i okupljanja. Stvarno teško i mučno da treba zabraniti ljudima doći na sv. Misu. Ne ponovilo se nikada. Bilo je tako ne samo kod nas nego i u cijeloj Europi i svijetu, u susjednoj Italiji papa je isto imao misu sam sa nekoliko asistenta u kapeli Doma sv. Marte. Žalosno je i teško vidjeti papu bez velikoga mnoštva koje ga pozdravlja na Trgu sv. Petra. Kod nas su se dakle crkve zatvorile na svetkovinu sv. Josipa i na svetkovinu Josipa, radnika su se ponovno otvorili, to je očiti znak zagovora sv. Josipa, koji je zaštitnik naše domovine Hrvatske. U našoj domovini još se hvala Bogu moli i posti, ljudi se ispovijedaju pa je to očiti znak Božje pomoći i zagovor svetaca. Kad iskreno molimo za domovinu, župu za obitelj Bog nam pomaže. U drugim državama je zatvaranje bilo još duže, a u nekim država još i sad su crkve zatvorene za javna misna slavlja. Kako ne zahvaliti onda sv. Josipu što nas prati i zagovara i Bog po njemu čini velika djela.
Za sv. Josipa crkva upotrebljava mnoštvo naziva jedan od njih je tihi, šutljivi svetac jer u Biblliji nemamo napisanu ni jednu riječ koju je on izgovorio. A isto tako Bog njemu progovara u tišini i to u snu kad je mirna tišina svime vladala Bog daje jasnu riječ Josipu: „…da uzme k sebi Mariju i da je štiti jer što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Bl. Dj. Marija bila je vođena Duhom Svetim, a tako i Josip dao se voditi poticajima Svetoga Duha i sve je činio nadahnut Njim. Molimo Duha Svetoga da i nas potiče i vodi jer puno toga nam nije jasno i ne znamo što nas čeka kao što ni Josip nije znao što ga čeka, ali je vjerovao i to čvrsto i postojano. Kad se molimo Josipu molimo se zapravo Duhu Svetome. Samo vjera živa i hrabra može voditi čovjeka Božjim putem… Sv. Josip se brinuo za Isusa, a njegova prva dužnost kako nam kaže evanđelje bila je dati djetetu, kojeg će Marija roditi ime Isus. Dužnost oca u starini bilo je dati ime djetetu, danas roditelji zajednički u dogovoru daju ime svome djetetu. Josip je pred zakonom bio otac Isusa Krista, a Isusu je Otac nebeski Otac oduvijek i zauvijek. Isus je pravi Bog istobitan s Ocem i on je Ljubljeni Sin Oca Nebeskoga.
Papa Franjo osim što nam je proglasio godinu sv. Josipa i tako ponovno zainteresirao svijet o tom tihom i nježnom svecu, dao nam je papa i popratno pismo u kojem govori o vrlinama i krepostima sv. Josipa o tome ste mogli čitati u Glasu Koncila. Dakle u tom pismu uz ostalo papa kaže da je otac onaj koji preuzima odgovornost za djecu i uči ih ozbiljnosti i vjernosti. Život nije lijepa bajka nego put odricanja, žrtve i suočavanja sa raznim izazovima. I sv. Josip je imao mnogo izazova i borbi ali je u svima s Božjom pomoću pobjedio. On je pokazao kako poniznost, skromnost i vjernost uvijek donose uspjeh. Budimo i mi takvi jednostavni i ponizni i Bog će biti uvijek s nama. Amen.