Pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom sakramentu u našoj župi jest srijedom pola sata prije Sv. Mise.

O pobožnosti klanjanja:

164. Klanjanje Presvetomu Oltarskom sakramentu jest osobito raširen izraz euharistijskoga štovanja na koje Crkva živo potiče i pastire i vjernike.

Njegov izvorni oblik može se povezati s klanjanjem koje na Veliki četvrtak slijedi nakon slavlja mise Večere Gospodnje i odlaganja posvećenih Prilika. On je veoma izražajan što se tiče postojeće veze između slavlja spomen-čina Gospodinove žrtve i njegove trajne prisutnosti u posvećenim prilikama. Čuva­nje tih Prilika, poglavito motivirano potrebom da se može s njima raspolagati u svakome trenutku, radi davanja popudbine bolesnima, potaknulo je u vjernicima stvaranje hvalevrijedna običaja da se okupe pred svetohraništem, kako bi se klanjali Kristu, prisutnu u Sakramentu.⁶⁷

Naime, »vjera u stvarnu prisutnost Gospodinovu vodi na­ravno prema vanjskome i javnome očitovanju te iste vjere (…) Pobožnost, dakle, koja potiče vjernike da padnu ničice pred svetu euharsitiju, privlači ih da dublje sudjeluju u vazmenome otajstvu i da sa zahvalnošću odgovore na dar onoga koji svojim čovještvom neprestance ulijeva božanski život u udove svoga Tijela. Zadržavajući se kod Krista Gospodina, oni uživaju u njegovoj blizini i pred njim otvaraju svoje srce za sebe same i za sve svoje drage te mole za mir i spasenje svijeta. Prinoseći cijeli svoj život s Kristom Ocu u Duhu Svetome, iz te divotne razmjene crpe umnažanje vjere, nade i ljubavi. Na taj način -prikladnom pobožnošću – hrane ispravnu raspoloživost za slav­lje spomen-čina Gospodnjega i za često primanje onoga Kruha koji nam je Otac darovao.«⁶⁸

165. Klanjanje Presvetomu sakramentu, u kojemu se združuju liturgijski oblici i izražaji pučke pobožnosti, pri čemu nije lako jasno razlikovati granice, može poprimiti različite načine:⁶⁹

– jednostavan pohod Presvetomu, pohranjenu u svetohraništu: kratak susret s Kristom na koji potiče vjera u njegovu prisutnost i koji je obilježen molitvom u tišini;

– klanjanje pred Presvetim sakramentom, izloženim – pre­ma liturgijskim odredbama – u pokaznici ili u ciboriju, duže ili kraće;⁷⁰

– takozvano trajno klanjanje i klanjanje pod imenom »Ce-trdesetsatno klanjanje«, koja zahvaćaju čitavu redovničku za­jednicu, euharistijsku udrugu ili župnu zajednicu te pružaju pri­godu za brojne izražaje euharistijske pobožnosti.⁷¹

U tim trenutcima klanjanja vjernicima će pomoći korište­nje Svetim pismom, kao neusporedivim molitvenikom, korište­nje pjesmama i prikladnim molitvama, upoznavanje s korište­njem nekih jednostavnih ustroja časoslovne molitve, poštova­nje ritma liturgijske godine, zaustavljanje u molitvi u tišini. Na taj će način, malo-pomalo, shvatiti da se tijekom klanjanja Pre­svetomu Oltarskom sakramentu ne trebaju vršiti druge pobožne vježbe u čast Djevice Marije i svetaca.⁷² Ipak, zbog prisne veze koja Mariju pridružuje Kristu, moljenje krunice moglo bi po­moći molitvi dati duboku kristološku usmjerenost, razmatra­jući u njoj otajstva Utjelovljenja i Otkupljenja.⁷³

^{________________} 

⁶⁷    Usp. PIO XII., Enciklika Mediator Dei, u: AAS 39 (1947.) 568-572; PAVAO VI., Enciklika Mysterium fidei, u: AAS 57 (1965.) 769-772; Sveta kongregacija obreda, Naputak Eucharisticum mysterium, br. 45-50, u: AAS (1967.) 566-567; RITUALE ROMANUM (RIMSKI OBREDNIK), De sac- ra communione et de cultu mysterii eucharistici extra Missam, nav., 5.

⁶⁸    Sveta kongregacija obreda, Naputak Eucharisticum mysterium, br. 49 i 50.

⁶⁹    O oprostima danim za euharistijsko klanjanje i procesije, usp. EI, Aliae concessiones, 7, str. 54-55.

⁷⁰    Usp. Rituale Romanum (Rimski obrednik), De sacra communione et de cultu mysterii eucharistica extra Missam, nav., 82-90; CIC, kan. 941.

⁷¹    Usp. CIC, kan. 942.

⁷²    Odgovor na dubium o br. 62. naputka Eucharisticum mysterium, u: Notitiae 4 (1968.) 133-134; o krunici vidi sljedeću bilješku.

⁷³    Usp. Pavao VI., Apostolska pobudnica Marialis cultus, 46; Pismo Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (15. siječnja 1997.), u: Notitiae 34 (1998.) 506-510; valja pogledati i reskript Apostolske pokorničarnice od 8. ožujka 1996. u: Notitiae 34 (1998.) 511.

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. DIREKTORIJ O PUČKOJ POBOŽNOSTI I LITURGIJI. Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003., str. 133-135)