Župnu katehezu, pripravu za sakrament sv. Potvrde vodi župnik vlč. Damir Slamek
Sakramenti su važni za crkvu ona se razvija i raste po sakramentima, kao što se naše tijelo razvija od hrane svagdašnje, tako duh raste od sakramenata. Zato trebamo sve učiniti da se duhovno razvijamo, da ne zakržljamo, a to i Bog od nas želi, hrabre i postojane kršćane otporne na zlo i nemoral koji je u svijetu. Jedna časna sestra je ovako opisala sakramente crkve: “Bog nam pribavlja sve potrebno za naš duhovni put. Prvi i najveći sakrament koji primamo je sakrament krštenja. U ovom sakramentu Bog nas usvaja i otima iz tame istočnog grijeha.
Sakrament krštenja sličan je situaciji u kojoj obitelj posvoji dječaka ili djevojčicu. Obitelj prolazi kroz zakonski proces kako bi djetetovo ime promijenila u obiteljsko. Tada to dijete ima pravo na sve što obitelj ima. Biti posvojen znači postati članom obitelji.
U slučaju djece koja su rođena u prirodnoj obitelji, kroz prekrasan dar roditeljstva, dijete im sliči. Od jednog južnoameričkog svećenika čula sam ovu prekrasan opis posvajanja. Maleni mu se dječak povjerio: “Mama mi je kazala kako me nije dobila kroz utrobu, već kroz srce, jer sam posvojen.”
Na krštenju Otac Nebeski nas usvaja i zato kažemo da smo Božja obitelj. Sakramenti su, kako je jedan pisac to sročio, vene Crkve. Vene u fizičkom tijelu dovode krv u srce i oživljavaju ga. Vene prolaze kroz Crkvu koju je Krist ustanovio rekavši: “Ti si Petar, i na toj ću stijeni sazdati Crkvu” (usp. Matej 16,18).
Sakramenti su vene kroz koje teče život. Na svakom stupnju našeg duhovnog puta, one nam donose život. Kakav život? Nadprirodni život, milosni život koji nas čini svetima. Krštenje nas dovodi mjestu gdje primamo taj život.
Kako možemo djelotvorno živjeti svoje krštenje? Možemo ga obnoviti. Nošeni smo do krstionice. Vjerojatno se ne sjećamo tog trenutka, ali ga svatko od nas može obnoviti kako postajemo stariji. Prije sv. prve Pričest dijeca zajedno sa svojim roditeljima ispovijedaju istu vjeru koju su ispovijedili na krštenju, odriću se zla i Zloga i svećano obnavljaju svoja krsna obećanja da bi mogli primiti Tijelo Kristovo. To se isto događa na sv. Potvrdi (obnova krsnih obećanja) a još se k tome potvrđuje ono što se dogodilo na krštenju. Zato se zove potvrda jer mladi potvrđuju svoj krsni identitet, obnavljaju tu milost koju su nekad primili kao djeca, ali se toga ne sjećaju. No Bog djeluje u nama iako se mi toga ne sjećamo jer Bog zna da smo njegova ljubljena djeca i želi nas dovesti do sebe. Isus nam je to posvjedočio i poslao nam Duha Svetoga da možemo doći do neba. Darovi Duha Svetoga su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5, 22-23.)