Prvopričesnici

Prvopričesnici

Vjeronauk za Prvopričesnike u našoj župi jest petkom u 14.00. sati., te ga održava vlč. Krunoslav Milovec. Ako vremenske prilike to dopuštaju.

Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata, te zajedno s krštenjem i potvrdom čini tzv. sakramente kršćanske inicijacije.

Sveta pričest je sakrament u kojem pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Isusa Krista. Taj je sakrament ustanovio Krist Gospodin na Posljednjoj večeri. On je tada blagoslovio kruh i rekao : Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo koje se za vas daje. Blagoslovio je i kalež s vinom i rekao : Ovo je krv moja, krv saveza koja se za vas proljeva, za oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen. Osim sakramenta sv. Pričesti ili euharistije, Isus je tada ustanovio i sakrament sv. Reda.

Sakrament sv. Pričesti može primiti samo onaj tko je u posvetnoj milosti (tj. tko nije u teškom grijehu). Prije stupanja na sv. Pričest potrebno je obdržavati euharistijski post ( jedan sat prije pričesti ništa ne jesti) koji uključuje i duhovnu pripravu za sakramentalno  sjedinjenje s Kristom. Onaj tko u teškom grijehu prima sakrament sv. Pričesti čini svetogrđe , a to je novi teški grijeh.

“Gospodnja večera”, euharistija je najpotpunije vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i jedinstva svega Božjega naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu (pashalnu) večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga vremena. On je čudesnim umnaža njem kruha. svojim govorom o kruhu života te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio da će svojoj Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja vjernika. To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći:

“OVO JE MOJE TIJELO KOJE SE ZA VAS PREDAJE. OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.”

Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći:

“OVA JE ČAŠA NOVI SAVEZ U MOJOJ KRVI, KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA.”

Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to riječima: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe. Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito. “sakramentalno” slavi i obnavlja Isusova žrtva za naže spasenje. njegova smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo Isusovo tijelo “koje se za nas daje”, i njegovu krv “koja se za nas prolijeva”.

BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusovn spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada u euharistijskom slavlju postaju “znakovi” da se Isus Krist sav – dušom i tijelom – definitivno i nepovratno predao Ocu i nama, da se to “otajstvo” predanja snagom Božjega Duha i sada događa, da je taj “predani” Isus kao Uskrsli – snagom Božjega Duha – sav prisutan medu svojim vjernima. Tu otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga, zovemo “pretvorbom”. – To otajstveno događanje u središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik (svećenik) oglašuje riječima:

Tajna vjere! – Mysterium fidei!

Prisutni kliču:

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo.

Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje našeg spasenja. U njemu se ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu – ujedinjena snagom Duha Svetoga – daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja.

Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi, čitanja, pjesme i molitve. Kroz duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije – pretvorbe, čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme – raspoređeni prema liturgijskoj crkvenoj godini – čine knjigu koja se zove misal. Ta je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički život. Uvođenjem narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku. Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina, zove se pričest. Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori “vječno svjetlo).

Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se:
· za pričest onih koji nisu mogli sudjelovati u misi (npr. bolesnici).
· za klanjanje i molitvu.

(Preuzeto sa zupa Remetinec – Blato)

Priprema za sakramenat Prve Svete Pričesti u našoj župi traje godinu dana. Sakramentu Prve Svete Pričesti pristupaju djeca u trećem razredu osnovne škole. U toj bližoj pripravi djecu se uči  kako  se valjano ispovijediti i kako sudjelovati na svetoj Misi. Nastojimo da djeca nauče molitve koje će im biti potrebne kasnije kroz život, da zapovijedi, kao i sakramente znaju primjenjivati u vlastitom životu.

KANDIDATI ZA PRVOPRIČESNIKE :

  1. LORENA KOVAČEVIĆ

  2. MIHAELA LEVAČIĆ

  3. MARIJANA MARKOV

  4. GORAN VRANIĆ

  5. ANTONIJA ČORBA

  6. PETRA VRANIĆ

  7. MAJA VRANIĆ

  8. LANA HRŽENJAK

  9. DORIAN ČORBA

  10. VERONIKA ODOBAŠIĆ

  11. VERONIKA ŠABARIĆ

  12. SONJA TURČIĆ

  13. SEBASTIJAN MESAROV

  14. DOMINIK VRANIĆ

  15. ELENA SENJAN

  16. PALOMA PERIŠIĆ

  17. LANA SINJERI

  18. BORNA ŽIVKO